Zvonimir Milčec o knjizi grbova i zastava Zagreba

Zvonimir Milčec

Zvonimir Milčec

U svojoj redovitoj kolumni naslovljenoj “Zagrebačka plava” u dvotjedniku Zagreb.hr (br. 16, god. 2, 16. svibnja 2009.), koji se tiska u nakladi od 400.000 primjeraka i besplatno dostavlja na adrese zagrebačkih domaćinstava, legendarni zagrebački pisac Zvonimir Milčec piše o knjizi “Grbovi i zastave Grada Zagreba” u svom osebujnom purgerskom stilu.


Skini u cjelosti PDF zagreb.hr, br. 16, Zagrebački holding, Zagreb, 12.6.2009. (4 MB) , a ovdje prenosimo tekst kolumne:


 

Traperice sa starim grbom

Knjiga Željka Heimera ‘Grbovi i zastave grada Zagreba’ raskošna je paleta zastava i grbovlja grada, gradskih općina, institucija i klubova

Moji čitatelji već znaju da svako malo znam napraviti đir po
starom Zagrebu. I da se na purgerskom Gradecu i crkvenom Kaptolu sa Starom Vlaškom i Novom vesi osjećam kao na svom Bukovcu, na Kvatriću, u Jurišićevoj ili na Jelcu. Ali, moram odmah priznati da bi se na tim povijesnim landranjima čist izgubil da za suputnike i vodiče nisam prigrnul časne starine i vrle povjesničare od kojih sam učil i od njih kraduckal kak bi ponešto od starine mogel prenijeti svojim suvremenicima. I nikad nisam zaboravil naznačiti “izvor”. A to su dvojica Horvata, Rudolf i Josip, pa Emilije Laszowski, Đuro Szabo, Franjo Bundak, Ivan Uličnik i, naravno, dvije doktorice za stari Zagreb, Lejla Dobronić i Olga Maruševski.

S poštovanim povjesničarkama, koje su u međuvremenu i same zauvijek otišle u povijest, imao sam čast i osobno se poznavati. Isto kao što se poznajem s preostalim ženskim postavom za istraživanje povijesti grada, a to su prof. dr. Snješka Knežević Prelog, dr. Agneza Szabo i glavna savjetnica Muzeja grada Zagreba Nada Premrl. Mojem kolegi publicistu Branimiru Špoljariću (“Stari Zagreb od vugla do vugla”) i meni preostaje, dakle, da se držimo spomenutih dama, koje su generacijski i tak blizu nas. S profom Snješkom znam se još iz druge polovice pedesetih, kad smo skupa počeli novinarčiti u Večernjem vjesniku i kad još nisam mogel ni slutiti da se bu tak visoko popela – stanuje u Visokoj! I da bu jednog dana tak potkovana – za svoje kapitalno znanstveno djelo izabrala je baš Lenucijevu potkovu!

I onda me prošli tjedan konobari u kafiću dočekaju s jednom
knjigom, s više nego dopadljivom opremom i, naravno, sadržajem: “Grbovi i zastave grada Zagreba”. Iz impresuma (nakladnik Leykam international d.o.o) poznato mi je ime samo urednika – Neven Budak. Ime autora – Željko Heimer, nažalost, malo mi govori, za razliku od njegove vrijedne knjige, koja bi se morala naći u svakom zagrebačkom domu. I nakon čega ćemo ime autora morati zapamtiti.

Nigdje dosad na jednom mjestu nisam našel slikom i riječi tak raskošno rasprostrtu povijesnu paletu zastava i grbovlja, i to ne samo grada, nego i gradskih općina, institucija i športskih klubova. Tako izvlačim podatak da je nekad zagrebačka boja bila crvena, a tek će 1896. postati – zagrebačka plava. I to mi, zamislite, otkriva autor skoro napol mlađi od mene – Željko Heimer (Zagreb 1971.)! Nakon ove knjige lakše mi je pri srcu kad shvatim da s ovim starovjekim gradom ipak nije otišlo sve vrit, kad se, eto, i naša coca-cola i traper generacija zna ozbiljno zaputiti u stari Zagreb…

Zvonimir Milčec