Trideseti međunarodni veksilološki kongres (ICV) održan je u Pekingu od 10. do 20. kolovoza 2024. godine u organizaciji Kineskog središta za veksilološka istraživanja (VRCC), koje je član FIAV-a od 2029. godine. Kao što je našim čitateljima vjerojatno dobro poznato, ovi kongresi su vrhunac organizirane veksilološke djelatnosti i održavaju se svake druge godine od 1965. godine. Nakon 28. ICV-a u San Antoniju 2019. godine pandemija COVID-19 natjerala nas je da odgodimo sljedeći kongres godinu dana pa smo prešli na parne godine na prethodnom 29. ICV-u u Ljubljani 2022. godine. U ovih šest desetljeća posjetili smo sve kontinente osim Antarktika, sakupili smo se iz 53 različite zemlje, s prosjekom od nešto više od 18 zemalja po kongresu. Zbrojeno je na kongresima sudjelovalo više od 2700 sudionika, prosječno 92 po kongresu, koji su predstavili gotovo 800 radova. Većina tih radova, objavljenih u kongresnim zbornicima, koji zajedno broje znatno više od 10.000 stranica, mogu se danas naći na mrežnim stranicama FIAV-a, tako svi možemo na tom korpusu znanja graditi dalje. To je, uostalom, i jedan od glavnih ciljeva FIAV-a, koji je određen u Članku 2 našeg Ustava: “istraživanje veksilologije, koje čini izrada i razvoj korpusa znanja o zastavama…” Upravo je to taj korpus znanja o kojem su naši utemeljitelji sanjali prije kojih 60 godina.
U Pekingu smo imali neuobičajeno dugi Kongres od punih 10 dana – dok su to inače obično petodnevni događaji. 30. ICV je bio prvi održan na kopnenom dijelu Azije, prema odluci Opće skupštine FIAV-a (23. ICV u Yokohami održan je prema odluci Odbora FIAV-a, jer nije bilo drugog prijavljenog mjesta). Iskaz interesa VRCC-a da bude domaćin Kongresa najavljen je još tijekom 27. ICV-a u Londonu 2017. godine, a o mjestu održavanja u Kini odlučeno je na Općoj skupštini tijekom 27. ICV-a u San Antoniju 2019. godine, u jednom sasvim drugačijem svijetu od onoga u kojem živimo danas. Članice FIAV-a našle su tada da je važno da se promovira veksilologiju tamo i drugdje u Aziji. Unatoč tome, bili smo svjesni da će broj sudionika biti manji od uobičajenoga iz raznih razloga, kao što je to često bilo na kongresima koji su održani izvan Europe ili Sjeverne Amerike, a nažalost, recentni globalni događaji nisu nam u tome pomogli. Ipak, imali smo izvrstan kongres u Pekingu koji će ostati zapamćen. Ovakvi kongresi imaju dugotrajan regionalni utjecaj i već sada vidimo njegove plodove u organiziranoj veksilologiju koja cvjeta u Tajlandu, Indiji, Singapuru, Hong Kongu i nadamo se i drugdje.
Kongres je održan u kampusu Gengdan Instituta Pekinškog tehnološkog sveučilišta, privatnog, nezavisnog neprofitnog sveučilišta koje se nalazi u blizini pekinške međunarodne zračne luke i u kojem je sjedište ureda VRCC-a. Ondje VRCC održava i svoje najvažnije lokalne događaje – obuku za obred podizanja zastave u školama svih razina, od osnovne do sveučilišne, na standardizirani način širom zemlje. Zapravo je i naš Kongres započeo na završetku jednog takvog dvotjednog kampa za mlađe pionire (učenici 7-10 godina života). Ova mladost, zajedno sa svojim nešto starijim voditeljima i učiteljima (ukupno više od 300) pridružila nam se prvog dana predavanja i priredila nam izvanrednu predstavu podizanja zastave Kine, VRCC-a i 30. ICV-a. Delegati Kongresa sudjelovali su i na završnoj priredbi mladih podizača zastave, kojima su najsposobnijima dužnosnici FIAV-a predali nagrade i svjedodžbe. Svi smo ostali impresionirani entuzijazmom i radošću te omladine kojom su nas obasuli i njihovom spremnošću da vježbaju svoje poznavanje engleskog jezika i da od nas prikupljaju autograme.
Nakon uvodnih obraćanja predsjednik FIAV-a službeno je otvorio 30. ICV udarcem čekića i prvi je niz predavanja održan zajedno s pionirima, tako da su teme bile odabrane za širu publiku – o kineskoj nacionalnih zastavi, o praksi i iskustvima isticanja zastave u školama, o simbolici kineske zastave i slično. Sva predavanja su održana na kineskom sa slijednim prijevodom na engleski ili obrnuto. To je značilo da svako predavanje traje duplo dulje od predviđenog, tako da je postalo jasno zašto su organizatori odlučili da produže trajanje Kongresa.
Ukupno je kineskih i stranih delegata bilo četrdesetak, a osobno je predstavljeno bilo 13 zemalja. Sljedeći dan je nastavljen uobičajen slijed sesija predavanja, no svaka sesija završavala bi s “okruglim stolom” zastavnog dijaloga, vezanog tematski za predavanja, gdje se svakog delegata tražilo da usporedi predstavljeno sa svojom lokalnom praksom. Ovakvo uključivanje u širu raspravu predstavlja novinu u kongresu, a vidjet ćemo hoće li se zadržati u budućoj praksi.
Tako je prvi akademski dan počeo predavanjem predsjednika FIAV-a Heimera s pregledom i raščlambom sudionika, predavanja i zbornika ICV-a u posljednjih 60 godina, nakon čega je Ted Kaye održao dva predavanja o američkim gradskim zastavama. Druga sesija je bila o nacionalnim zastavama – glavni tajnik FIAV-a Bruce Berry govorio je o zastavama Bophuthatswane, a Dong Lin o tome kako navodno boje zastave određuju nacionalnu sudbinu. Tema drugog dana bila su pravila i zakoni. Tako je John Cartledge predstavio detaljno zastave u britanskom zakonodavstvu, a Jiang Bixin je govorio o nastanku kineskog nacionalnog zakona o zastavi. Popodne je bilo rezervirano za kraljevske zastave, gdje je Attila István Szekeresz govorio o rumunjskim kraljevskim zastavama nakon 1. svjetskog rata, a Ji Ruxun je predstavio zastave na povijesnim artefaktima u Kini te Khor Poh Kiang o najstarijoj zabilježenoj sijamskoj zastavi s likom čakre. Glavni tajnik Berry pročitao je rad predsjednika emerita FIAV-a Michaela Lupanta o zastavama Kraljevine Belgije.
Domaćini su organizirali dva dana izleta. Uvidjevši pekinški gusti promet i udaljenosti postalo nam je i jasno zašto, u jednom danu bismo jedva išta stigli. Posjetili smo tako prvi dan Kineski zid na mjestu Mutianyu i Nebeski hram, a ručali smo u tradicionalnom seoskom restoranu te večerali u najstarijem pekinškom restoranu koji je počeo služiti kineske knedle. Drugi dan smo bili u Narodnom muzeju na Tienanmenu, gdje se nalazi prva nacionalna zastava iz 1948. godine i izvorni jarbol s glavnog trga na kojem je godinama potom isticana. Ručak je bio u urbanom veganskom restoranu u blizini Tiennmena, a izlet smo nastavili prolaskom kroz Zabranjeni grad. Nakon večere u kineskoj inačici talijanskog restorana, uživali smo u posjeti kineskoj operi.
Treći dan znanstvenih programa bio je posvećen izradi zastava. Yusuke Katsurada predstavio je tradicionalnu japansku tehniku tiska kroz svilu. Song Rufen pružila nam je emocionalnu priču o tome kako je njezin otac dobio zadaću izrade prve zastave 1948. godine. Domaćin Kongresa Zhao Xinfeng predstavio nam je tehnološka rješenja koja se koriste u obredima podizanja zastava koje one vodi u Kini.
Dakako, jedno popodne bilo je rezervirano za sjednicu Opće skupštine FIAV-a. Prema Ustavu, svaka članica FIAV-a može imenovati predstavnika među onima koji sudjeluju, a to ne mora biti autohtoni delegat, tako da je Skupština imala i više nego dovoljno glasova za kvorum od pola članica FIAV-a. No u dnevnom redu nije bilo nikakvih “kontroverznih” pitanja, već uobičajeni slijed koji se sastojao od izvješća dužnosnika (budući da Glavni kongresni tajnik nije bio nazočan njegovo izvješće je pročitao Glavni tajnik), izvješća o objavljenim zbornicima i drugi redoviti poslovi. Budući da nije bilo prijava za nove članice i nominacija za naredne kongrese nakon 32. ICV u Parizu 2026. (što je potvrđeno), nije bilo potrebe za tim odlukama, a trenutni dužnosnici najavili su da idu u reizbor te su bez protukandidata jednoglasno ponovo izabrani na novi mandat do sljedećeg zasjedanja Opće skupštine na sljedećem Kongresu.
Predavanja idućeg dana počela su s Masako Sugawara, koja je govorila o japanskim zastavama s kineskim natpisima, a Zhao je govorio o izvorištima i razvoju kineske kulture zastava. Poslije podne Zhao je održao još dva predavanja o zastavama u djelima Mao Zedonga i Xi Jinpina.
Posljednjeg dana znanstvenog skupa bilo je još jedno predavanje Zhaoa o iskustvima isticanja zastava na međunarodnim sportskim događanjima, uključujući i pekinšku Olimpijadu.
Iako se položaj kampusa učinio ponešto složenim da jednostavno “pobjegnemo” u grad navečer, vrijeme nam je bilo i više nego popunjeno događanjima. Usprkos tome, mislim da je svatko našao ipak malo vremena za kakav kraći lokalni doživljaj.
Završna večera upriličena je u luksuznom hotelu uz tradicionalne kineske okrugle stolove. Kombinirali smo uobičajeni zapadnjački obred koji imamo uobičajen za ovakve događaje s kineskim običajima i redoslijedom objeda te uručenja nagrada FIAV-a. Nagrada za najbolji rad na Kongresu, nazvana Whitney Smith, dodijeljena je japanskoj veksilologinji Masako Sugawara za njezin rad “Japanske vojne zastave s kineskim znakovima: Japanske zastave s Božjim imenom”, nagrada Vexillon za najvažniji doprinos veksilologiji dodijeljena je udruzi Flags of the World (FOTW) u povodu 30. obljetnice njezinog osnivanja. FOTW je učinio veksilologiju ne samo dostupnu aktivnim veksilolozima, nego i slobodno dostupnu široj svjetskoj zajednici. Naslov i medalja Fellow of the Federation za značajan doprinos veksilologiji ili za značajnu potporu Federaciji ili njezinoj članici dodijeljena je Jimu Ferriganu (NAVA), Attili Istvánu Szekeresu (THVA), kao i predstavnicima domaćina Kongresa Zhao Xinfeng, Fei Sheng i Liu Jin (VRCC). Nakon što je predstavnik sljedećeg domaćina Kongresa pozvao sve da nam se pridruže u Parizu za dvije godine, predsjednik FIAV-a objavio je udarcem čekića da je Kongres završen, a na čekić je dodana oznaka 30. ICV-a kako je to odavno uobičajeno.