U redovitom terminu održavanja zmajskih domjenaka srijedom u Kuli na Kamenitim vratima 18. siječnja 2023. predavanje s naslovom „Milan Sunko – (gotovo) zaboravljeni heraldički umjetnik svjetskog glasa kojeg su štovali stari zmajevci“ održao je Meštar obredničar Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, pukovnik dr. sc. Željko Heimer, pročelnik Zmajskog heraldičkog ureda – herold Družbe.
Dobro posjećenom predavanju sudjelovali su i članovi Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva te gosti iz slovenskog Grboslovnog i zastavoslovnog društva Heraldica Slovenica (HS).
Predavanje se temelji na njegovom nedavno objavljenom znanstvenom radu u časopisu Review of Croatian History (vidi O velikom hrvatskom heraldičkom umjetniku Milanu Sunku, 15. prosinca 2022.) u kojem ponovo otkriva važnost i utjecaj ovog umjetnika s kraja 19. stoljeća na hrvatsku heraldičku baštinu i na povijest Družbe.
Naime, nedugo nakon osnivanja Družbe 1905. stari zmajevci pokrenuli su široku međunarodnu akciju radi prikupljanja sredstava za prijenos posmrtnih ostataka ovog umjetnika, koji je umro i pokopan o trošku države na zagrebačkom groblju Mirogoj 1891. godine. Da spriječe prijenos kostiju u zajedničku grbonicu prilikom tada planiranog proširenja Mirogoja, Družba je prikupila sredstva i prenijela je u grob koji je za to dobila od grada. To je jedna od prvih takvih aktivnosti Družbe, uz one znatno poznatije prijenosa kostiju Petra Zrinskog i Franak Krste Frankopana prvo u grob u Bečkom Novigradu pa 1919. u zagrebačku Prvostolnicu, Ljudevita Gaja i njegove obitelju u mirogojske Arkade, Eugena Kvaternika i sudrugova iz Rakovičke bune također u katedralu. Autora je zaintrigiralo, kako se ovaj heraldički umjetnik našao među spomenutim velikanima čija imena su dio općeg obrazovanja i čime je zadužio hrvatsku baštinu i članove Družbe, tim više što je to ime u današnjoj hrvatskoj heraldičkoj znanstvenoj zajednici u potpunosti nepoznato odnosno zaboravljeno.
U predavanju autor je ispričao gotovo kriminalističku priču o istraživanju koje je krenulo od kratkih bilješki u Zmajskoj kronici Milovana Petkovića, Zmaja-obnovitelja Velikotaborskog II., preko istraživanja spomena Milana Sunka u svjetskoj heraldičkoj literaturi s kraja 19. stoljeća, preko njegovog spominjanja u monografijama na njemačkom i engleskom jeziku s prijelaza 19. u 20. stoljeće koje ga spominju kao jednog od tri najvažnija bečka umjetnika koji su izrađivali ex librise (knjižne oznake vlasnika), uz svjetski poznata imena heraldičara Ersta Krahla i Huge Gerharda Stöhla.
Suosnivač Družbe Emilij Laszowski u svojim zapisima bilježi da je preko Ivana Bojničića Kninskog naslijedio od Milana Sunka značajnu zbirku otisaka pečata, koju je nadopunjavao i sustavno pohranio u gradski arhiv. Istraga u tom smjeru dovela je do povrata družbine zbirke otisaka pečata u gipsu i staniolu koja je bila pohranjena zanemarena na tavanu Hrvatskog povijesnog muzeja, koja tek čeka na sustavnu obradu. U svakom slučaju, 8 godina stariji Sunko morao je ostaviti snažan utisak na tek diplomiranog Laszowskog koji se te 1891. godine zaposlio kao pravnik u tadašnjem Zemaljskom arhivu, a možemo nagađati da mu je bio i svojevrsni mentor koji ga je uputio u heraldiku.
Družba je u svojem djelovanju do 2. svjetskog rata prikupila značajan broj Sunkovih radova, uključujući i akvarel za naslovni list za Bojničićev Der Adel des Königsrech Croatien und Slavonien, 1899. (kojeg na koncu u objavljenoj inačici potpisuje Sunkov suvremenik Italo Kamilo Hochetlinger).
Za razliku od heraldičara, hrvatski povjesničar umjetnosti nisu ga zaboravili, i Milan Sunko ima bilješku u Enciklopediji likovnih umjetnosti, 1966., a autor je našao i niz kataloga izložbi tijekom 20. stoljeća na kojima su izloženi njegovi radovi, koji su, izgleda, iz Družbinih zbirki završili u zagrebačkim muzejima i galerijama.
Sunka po mjestu rođenja u slovenskom Zidanom Mostu svojim sunarodnjakom smatraju i zagrebački Slovenci, koji ga u 21. stoljeću se spominju u nekoliko publikacija koje obrađuju slovenske slikare koji su djelovali u Zagrebu. Kao značajnog exlibristu ga spominje i akademik Josip Bratulić, Zmaj Sumpetarski od Istre, počasni član Družbe, uz Mencija Clementa Crnčića i Mirka Račkog.
Uza sve to, Sunkov grob u kojeg su ga zmajevci prenijeli 1910. godine, nažalost, nije sačuvan. Čini se da nakon državnopravnih promjena nakon 1. svjetskog rata, nova gradska uprava nije nastavila čuvati njegov grob, te su ga gradska groblja 1930. „prepustila“ drugom korisniku, a Sunkovi posmrtni ostaci ipak su završili u zajedničkoj kosturnici na Mirogoju.
Većina sačuvanih Sunovih radova danas se nalazi u zagrebačkom Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti (donedavna Moderna galerija), u čijoj zbirci je 36 radova, većinom studija i skečeva, akvarela i grafika. Među njima je i pet radova s heraldičkim kompozicijama, a među njima i prekrasna heliogravura na bakropisu ex librisa za bečkog vijećnika Jospeha Leidingera iz 1886. godine, koju kao najznačajniji Sunkov rad navode spomenute njemačke i engleske monografije.
(Fotografije Dražen Opalić, Zmaj Kustošijanski i Dominik Černelič, HS)
CIGH