2. predavanje iz ciklusa “Zastave zemalja Europe i svijeta” – Zastave NR Kine, 10.07.2018.
Predsjednik HGZD-a pukovnik dr. sc. Željko Heimer održao je 10. srpnja 2018. u prostorijama Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva drugo predavanje iz ciklusa “Zastave zemalja Europe i svijeta”, koji se održava pod pokroviteljstvom predsjednice Republike gđe Kolinde Grabar Kitarović. Tema ovog predavanja bile su zastave Narodne Republike Kine. godine.
Odabir Kine za drugo predavanje u ciklusu ima i veksilološko značenje. Naime, dok se pojava zastavama sličnih predmeta događa širom svijeta u svim civilizacijama, one su drugdje u svojim ranijim oblicima bile tzv. veksiloidi – zastavama slični predmeti od krutih materijala, koji doduše mogu imati i platnene vijoreće dijelove – no zastave koje se nose na koplju jednom svojom stranom pričvršćene uz njega pojavljuju se najranije upravo u Kini. Takve zastave zabilježene su na rezbarijama još u 16. st. pr. n. e., a iz 2. st. pr. n. e. Imamo sačuvane likovne prikaze pogrebnih povoraka u monumentalnim grobnicama, gdje su zastave upravo u oblicima na koje smo danas navikli. Takve zastave od komada platna pričvršćenog na koplje dolaze polako do Europe posredstvom orijentalnih naroda i, osobito, islamske ekspanzije te se bilježe u europskim izvorima barem od 10. stoljeća.
Zastave se u kineskoj literaturi pojavljuju u likovnim prikazima epa “Povratak gospe Wenji”, kineskog pjesnika Li Tanga (1070. – 1150.) iz dinastije Song. Ovaj je ep bio popularan i često prepisivan, nekoliko narednih stoljeća, obično bogato ilustriran, a mnoge ilustracije sadrže prikaz zastava. Među njima pojavljuju se, primjerice, i zastave koje simboliziraju pet zemljopisnih smjerova prema kineskoj tradiciji, sjever crna, jug crvena, istok bijela, zapad zelena te centar žuta.
U drugoj polovici 19 stoljeća europska praksa uporabe zastava najprije u ratnoj mornarici pa i u drugim državnim prilikama prodire i u Kinu. Prvi suvremeni propis određuje zastave za plaćeničku europsku ratnu mornaricu u službi kineskog cara, 1863. godine. Kao državni simbol propisana je žuta pramčana zastava oblika pravokutnog trokuta s prikazom plavog zmaja i crvenog “dragulja” (kruga) u uglu.
Proglašenjem Republike Kine 1912. političko-ideološko nejedinstvo revolucionarnih snaga rezultiralo je usvajanjem istodobno čak tri različite nacionalne zastave, od kojih su se dvije rabile praktično uvijek zajedno. Za nacionalnu zastavu i pramčanu vojnopomorsku zastavu 28. siječnja 1912. proglašena je zastava od pet vodoravnih pruga koje simboliziraju pet etničkih skupina: crvena Han, žuta Manđurijci, plava Mongoli, bijela Tibetanci i crna Muslimani. Vojna zastava 18 provincija usvojena izvorno 11. listopada 1911. potvrđena je uz promjenu bijelih “zvijezda” u žute 10. siječnja 1912. kao vojna zastava Republike. Kao treća, koja se rabila isključivo u ratnoj mornarici kao krmena zastava ratnih brodova je varijacija zastave Kuomintanga, crvenog polja s partijskom plavom zastavom sa suncem u uglu, usvojena je 1. kolovoza 1912.
U pripremi za proglašenje Narodne Republike 15. lipnja 1949. raspisan je natječaj za prijedloge nove zastave. Do 20. kolovoza na natječaj je primljeno više od tri tisuće prijedloga, među kojima je povjerenstvo skupštini na usvajanje izabralo 38 najboljih. Među njima izabran je rad šangajskog umjetnika Zeng Liansonga s pet zlatnih zvijezda u uglu na crvenom polju, jedna velika u poluokruženju s četiri manje. Ta je zastava 27. rujna 1949. usvojena na Kineskoj narodnoj političkoj savjetodavnoj konferenciji, a 29. rujna 1949. objavljena u Narodnom dnevniku Renmin Ribao. Tijekom ceremonije proglašenja Narodne Republike Kine ona je 1. listopada 1949. svečano istaknuta na Trgu nebeskog mira u Pekingu.
CIGH